Hrvatska rukometna reprezentacija na Europskom prvenstvu u Poljskoj ispisala je povijest, osvojivši brončano odličje kojem se  malo tko nadao. Prvi puta jedna rukometna medalja stiže i u Ogulin i to zahvaljujući ogulinskom rukometašu Luki Cindriću. Sportskoj javnosti Hrvatske manje je poznata činjenica da je Luka Cindrić svoj sportski put započeo u Rukometnom klubu Ogulin. Do svoje šesnaeste godine predvodio je  generaciju u mnogobrojnim pobjedama koje su ih svojedobno dovele i do završnice najboljih mlađih kadetskih ekipa Hrvatske. Sportski put Luke Cindrića bio je trnovit i postepen, od Senja i Karlovca, do Metalurga i Vardara. Iako je igrajući za svoj Rukometni klub Ogulin prednjačio u golovima i sportskim potezima, oči javnosti na njega su bačene tek u Karlovcu kad je  vodio Karlovac ka mnogobrojnim pobjedama, postavši najbolji strijelac rukometne lige Hrvatske. 

U Metalurgu je zaigrao Europsku ligu prvaka, te je  na sebe skrenuo  pozornost sportske rukometne Europe . U prošloj sezoni (2014/2015) Luka Cindrić proživljavao je razdoblje neizvjesnosti, jer je raskidom ugovora s Metalurgom njegova sezona bila upitna zbog niza proceduralnih zavrzlama. Čelnici Metalurga  nastojali su  pod svaku cijenu Luku onemogućiti da nastupi za bilo koji klub u toj sezoni. 

Tada se naš „Klica“, kako ga zovu svi njegovi prijatelji iz Ogulina,  vratio  u svoj grad podno Kleka, vratio se  u svoju svlačionicu i sportsku dvoranu odakle je sve počelo i strpljivo iščekivao dan kad će moći nastaviti razbijati protivničke Europske vratare. U Ogulinu je proveo više od pola sezone trenirajući svakodnevno sa svojim rukometašima Ogulina, pomažući treneru u sportskom razvoju i odgoju nekih novih ogulinskih talenata. Malo tko ga se tada sjetio, a upravo u toj prošloj sezoni rukometaši Ogulina bilježili su sjajne rezultate. Iako bi mnogi na njegovom mjestu u tim trenucima lutali i koristili blagodati nesportskog života, Luka Cindrić je trenirao po nekoliko puta dnevno, nadajući se da će birokratskoj papirologiju brzo doći kraj.  Luka Cindrić zadržao je  psihičku stabilnost vjerujući da njegovo vrijeme tek dolazi, pokazavši svima sportsku drskost prvog dana povratka na Euro rukometnu scenu. 

Zanimljiv je podatak da je eventualni izostanak uvijek unaprijed opravdavao treneru i igračima te na taj način davao svima do znanja što sa sobom nosi sport i sportska odgovornost. Među prvima je pratio rezultate rukometaša Ogulina raspitujući se o rezultatu svake utakmice bodreći i navijajući za svoje domaće momke. 

Luka Cindrić u petom mjesecu prošle godine postao je slobodan igrač nakon  više od šest mjeseci „birokratskog pakla“ koji mu je priredio njegov dotadašnji klub Metalurg. U tim trenucima ali i za vrijeme iščekivanje njegove daljnje sudbine  o Luki su se raspitivali mnogi veliki europski klubova a Luka se je odlučio za Vardar gdje još uvijek trenutno igra i ostvaruje povijesne rezultate kluba.

Brončanom medaljom oko vrata  Luka je započeo novo poglavlje svog sportskog razvoja, upisavši svoj Ogulin na listu osvajača medalja, učinivši sve svoje sugrađane iznimno ponosnim. Nema sumnje da će naš Luka još dugo žariti i paliti sportskim parketima, a sa svojim kaubojima prirediti još puno suza radosnica svim  navijačima.